Krakow (službeni naziv je prijestolnica Krakov) jedan je od najstarijih i najljepših gradova u Poljskoj. Grad se nalazi na lijevoj obali Visle i administrativno je središte Malopoljskog vojvodstva.
Povijest modernog Krakova počinje malim naseljem koje je postojalo na poznatom brdu Wawel, kako povjesničari pretpostavljaju, već u 6-7. Stoljeću. Osnivač grada je poljski princ Krakus, koji je prema lokalnoj legendi pobijedio zlog zmaja koji je živio u špilji podno Wawela i terorizirao stanovnike okolnog područja (iako postoji nekoliko verzija o tome tko je ubio zmaj u poljskom folkloru, a Krakus je samo jedan od njih).
Srednji vijek
Prvi pisani zapisi o Krakovu datiraju iz 965. U tom je razdoblju grad već bio jedno od vodećih trgovačkih središta u regiji, a njime je vladao češki vojvoda Boleslav I. Oko 990. Krakov je došao pod kontrolu poljskog kneza Mieszka I. (osnivača Kraljevine Poljske iz god. dinastija Pjast). 1000. godine grad je dobio status biskupije, a 1038. postao je glavni grad Poljske i glavna rezidencija poljskih kraljeva.
1241. godine, za vrijeme mongolsko-tatarske invazije, grad je gotovo potpuno uništen. Do 1257. Krakov je obnovljen i obdaren Magdeburškim pravom, čime je dobio niz značajnih prava i privilegija te, kao rezultat, nove mogućnosti i izglede. Godine 1259. Krakow je ponovno preživio napad Mongola, uslijed čega je bio razoren, ali se vrlo brzo oporavio. Treći napad Mongola 1287. (do tada je grad već bio dobro utvrđen) uspješno je odbijen.
Rastu i prosperitetu grada u 14. stoljeću uvelike je doprinio poljski kralj Kazimir III Veliki. 1364. dekretom Kazimira III. Osnovana je Krakovska akademija (danas je Jagelonsko sveučilište jedno od najstarijih u Europi). Krakov je 1370. godine postao član Hanze, što je nesumnjivo imalo najpovoljniji učinak na razvoj obrta i trgovine.
Nakon sklapanja takozvane Krevske unije između Kraljevine Poljske i Velikog vojvodstva Litve 1385. godine, koja je postavila temelje dugom i plodnom poljsko-litavskom savezu (od 1569.-Commonwealth) i dinastiji Jageloni, Krakow nastavlja se brzo razvijati i rasti. Krajem 15. stoljeća Krakov, koji je bio uspješan glavni grad jedne od najvećih i najutjecajnijih europskih sila, također je postao važno središte znanosti i umjetnosti. Razdoblje Jagelonske dinastije (1385.-1572.) Ušlo je u povijest Krakova kao "zlatno doba". Krajem 16. stoljeća važnost Krakova postupno je opadala i 1596. grad je zapravo ustupio status glavnog grada i kraljevske rezidencije Varšavi, ali je istovremeno ostao mjesto krunidbe i počivalište monarha.
Novo vrijeme
Krakow se također istaknuo kao iznimno turbulentan na pozadini opće nestabilnosti, vojnih sukoba i izbijanja kuge. Nakon treće podjele 1795. godine Poljsko-litvanske zajednice, Krakov je došao pod austrijsku kontrolu, a 1809. osvojio ga je Napoleon i postao dijelom Varšavskog vojvodstva. 1815. odlukom Bečkog kongresa Krakow je proglašen "slobodnim gradom", ali se već 1846. vratio pod austrijsku kontrolu kao administrativno središte Velikog vojvodstva Krakowa. Austrijska vlada bila je prilično lojalna, a uskoro je Krakov aktivno razvijao i postao središte preporoda poljske kulture. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća grad je opremljen vodoopskrbnim sustavima i elektrificiran. Godine 1910.-1915. Krakow i okolna predgrađa ujedinjeni su u jedinstvenu upravnu jedinicu - Veliki Krakow. Krajem Prvog svjetskog rata, kao rezultat potpisivanja Versailleskog ugovora (1919.), grad Krakow ponovno je postao dio Poljske.
1. rujna 1939. Drugi svjetski rat započeo je napadom na Poljsku, a 6. rujna njemačke trupe ušle su u Krakow. Grad je oslobođen tek u siječnju 1945. godine. Unatoč više od pet godina okupacije, Krakow, za razliku od Varšave, praktički nije uništen, sačuvajući do danas mnoge lijepe arhitektonske spomenike.
Danas je Krakow veliko gospodarsko, znanstveno i kulturno središte zemlje, kao i jedno od najpopularnijih turističkih odredišta u Europi. Povijesno središte Krakova uvršteno je na popis svjetske baštine UNESCO -a.
