Smješten na obali Kaspijskog mora u južnom dijelu poluotoka Apsheron, Baku je glavni i najveći grad Azerbajdžana, ali i financijsko, industrijsko, kulturno i znanstveno središte zemlje.
Rezultati arheoloških istraživanja dokazuju da su naselja na području suvremenog Bakua postojala u prapovijesti. Točan datum osnutka grada još nije utvrđen. Vjerojatno je za vrijeme Abasidskog kalifata Baku, koji se nalazio na raskrižju važnih trgovačkih putova, bio prilično veliko trgovačko središte.
Srednji vijek
U drugoj polovici 9. stoljeća slabljenje središnje moći Kalifata dovelo je do stvaranja niza neovisnih država, uključujući i državu Shirvanshah, čiji je dio postao i Baku. Osim strateški povoljnog geografskog položaja, rast i razvoj grada, naravno, uvelike su bili potaknuti prisutnošću naftnih polja i klimom. Stanovnici grada aktivno su se bavili trgovinom, obrtom, vrtlarstvom, ribarstvom i proizvodnjom ulja, a do kraja 10. stoljeća Baku je postao jedan od najvažnijih gradova Širvana i bio je poznat daleko izvan njegovih granica.
Krajem 11. - početkom 13. stoljeća Baku je doživio procvat. U tom razdoblju oko grada su se podigli masivni obrambeni zidovi čija je pouzdanost ojačana dubokim jarkom. Grad je s mora imao dodatnu zaštitu u obliku moćne flote čijem se razvoju pridavala posebna pozornost. 1191. godine grad Shemakha (Shemakhi) temeljito je uništen kao posljedica snažnog potresa, a Baku je privremeno postao glavni grad države Shirvanshahs.
Invazija Mongola na zemlje Širvana u 13. stoljeću imala je negativne posljedice i za Baku. Nakon duge opsade grad je pao te je nemilosrdno uništen i opljačkan. Trgovina je opala, a prestala je i proizvodnja nafte. Baku je uspio vratiti svoje položaje tek sredinom 14. stoljeća. 15. stoljeće postalo je doba kolosalnog gospodarskog rasta za grad. Kompleks palača Shirvanshaha izgrađen u tom razdoblju preživio je do danas i važan je povijesni i arhitektonski spomenik te je uvršten na UNESCO -ov popis svjetske baštine.
1501. trupe šaha Ismaila osvojile su grad i Baku je postao dio države Safavid. U drugoj polovici 16. - početkom 17. stoljeća, tijekom tursko -perzijskih ratova, Baku je neko vrijeme bio pod kontrolom Turaka, ali 1607. godine Safavidi su ipak uspjeli vratiti Baku. Naknadno jačanje centralizirane vlasti, završetak razornih ratova i feudalnih sukoba poslužili su kao poticaj za daljnji rast i razvoj grada.
19. i 20. stoljeća
Do početka 18. stoljeća strateški položaj Bakua i njegovih prirodnih bogatstava privlačio je sve više interesa Ruskog Carstva. Ukazom Petra I, koji je nastojao istisnuti Turke i Perzijce i postati punopravni gospodar Kaspijskog mora, opremljena je posebna pomorska ekspedicija, a nakon duge opsade u lipnju 1723. godine, carske trupe uspjele su zauzeti Baku. Ipak, sukob s Iranom nastavio se i svake je godine postajalo sve teže očuvati okupirana područja. Godine 1735. potpisan je Ganjski mirovni ugovor između Ruskog Carstva i Irana, a Baku je opet bio pod kontrolom Perzijanaca. Sredinom 18. stoljeća na području suvremenog Azerbajdžana formirano je nekoliko kanata, uključujući Baku Kanat sa središtem u Bakuu.
Godine 1806., tijekom rusko-perzijskih ratova (1804.-1813.), Ruske trupe ponovno su okupirale Baku. Nakon potpisivanja Gulistanskog mirovnog ugovora 1813. godine, Bakuanski je kanat službeno postao dio Ruskog Carstva. Istina, ovaj ugovor nije riješio sve proturječnosti, a 1826. izbio je novi sukob između Rusije i Irana, čiji je kraj stavljen takozvanim Turkmančajskim mirovnim ugovorom (1828.), nakon potpisivanja kojega je došlo do vojnog sukoba konačno je završilo i regija se počela brzo razvijati. Baku je, pak, postao središte okruga Baku, unutar kojeg je kasnije uključen u provinciju Shemakha. 1859. godine, nakon snažnog potresa, provincija Shemakha je ukinuta, a umjesto nje stvorena je Baku provincija sa središtem u Bakuu. Krajem 19. stoljeća Baku je postao jedno od najvećih industrijskih, gospodarskih i kulturnih središta ne samo Kavkaza, već cijelog Ruskog Carstva, a kasnije i SSSR -a.
1988.-1990 Baku je postao epicentar armensko-azerbajdžanskog sukoba, koji je dosegao vrhunac u siječnju 1990. i ušao u povijest pod nazivom "Crni siječanj" ("Krvavi siječanj").
1991., nakon raspada SSSR -a, Azerbajdžan je postao neovisna država, a Baku je bio njegov glavni grad. Danas se grad, koji se oporavio od dugotrajne gospodarske i društvene krize postsovjetskog razdoblja, radikalno transformirao i proživljava "svoju vlastitu eru renesanse".
