U očima potencijalnih imigranata nisu sve europske sile jednako privlačne. Prije svega, ljudi sanjaju o stalnom boravku u visoko razvijenim, društveno orijentiranim zemljama. No, ponekad možete naići na pitanje, na primjer, kako dobiti srpsko državljanstvo.
Republika, koja je prije bila dio Jugoslavije, sada je neovisna država, štoviše, ima službeni status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Potonji trenutak imao je značajan utjecaj na povećanje interesa u Srbiji od strane useljenika koji žele steći putovnicu državljanina EU. Pogledajmo koji mehanizmi za prijem u državljanstvo danas postoje u ovoj zemlji, koje uvjete zakonodavstvo u ovoj oblasti postavlja potencijalnim podnositeljima zahtjeva.
Kako legalno možete dobiti srpsko državljanstvo?
U ovoj europskoj republici postoji zakon o državljanstvu koji propisuje metode i uvjete za dobivanje, gubitak i povratak u slučaju gubitka srpskog državljanstva. Popis glavnih načina za stjecanje građanskih prava uključuje sljedeće: prema podrijetlu; po rođenju; naturalizacijom; putem međunarodnih ugovora koje je Vlada Srbije zaključila s drugim državama.
Prva metoda, "rođenjem", koristi se ako barem jedan od roditelja ima prava srpskog državljanina. Postoje i drugi načini dobivanja srpskog državljanstva, na primjer, za posebne zasluge, pa u tom pogledu Srbija nije sama, isti mehanizam postoji u mnogim drugim zemljama svijeta.
Državljanstvo naturalizacijom
Za većinu useljenika naturalizacija postaje najprihvatljivija opcija za stjecanje državljanstva Republike Srbije. Istina, prvo je potrebno ishoditi dozvolu za stalni boravak u zemlji. Nakon toga, možete podnijeti zahtjev za državljanstvo relevantnim strukturama, podložno svim uvjetima postavljenim srpskim zakonodavstvom, možete očekivati pozitivan odgovor. Zakon o državljanstvu postavlja sljedeće uvjete za useljenike, potencijalne podnositelje zahtjeva:
- punoletstvo, u Srbiji - dolazi sa 18 godina;
- radno sposobno stanje;
- odricanje od državljanstva prethodne zemlje prebivališta ili dokaz o gubitku prethodnog državljanstva pri stjecanju prava državljanina Republike Srpske;
- tri godine stalnog boravka na teritoriji ove zemlje ili susjedne Crne Gore;
- donošenje Ustava srpske države, njenih zakona.
U slučaju podnošenja zahtjeva za državljanstvo na temelju posebnih zasluga, osoba mora dostaviti dokumente koji tome služe kao dokaz. U tom svojstvu mogu se koristiti diplome, svjedodžbe, nagrade, patenti, prikazi, pregledi, preporuke i drugi dokumenti i dokazi.
Drugi načini za dobijanje srpskog državljanstva
Jasno je da su normativni pravni akti Republike Srbije zabilježili trenutke stjecanja državljanstva supružnika državljana zemlje, kao i nesposobnih članova. Na primjer, bračni drug može dobiti državljanstvo po pojednostavljenom postupku, odnosno, u ovom slučaju se smanjuju uvjeti boravka. Za nesposobne članove, zahtjeve podnose roditelji, skrbnici, dok se svi dokumenti potrebni za potvrdu nesposobnosti dostavljaju bez greške.
Osim ovih metoda stjecanja prava srpskog državljanina, koji se odvijaju u praksi drugih država planete, u ovoj republici postoji još jedno pravilo. Članak 19. Zakona o državljanstvu kaže da se može dodijeliti osobi, državljaninu bilo koje države na planeti, ako je to u interesu Srbije.
Prednosti srpskog državljanstva
Stručnjaci napominju da Srbija ima dobre izglede za značajno povećanje broja radno sposobnog stanovništva na račun imigranata i novih građana. To olakšava prilično lojalno zakonodavstvo koje postavlja lako ostvarive uvjete.
Sa svoje strane, mnogi potencijalni tražitelji državljanstva vide mnoge prednosti dobivanja srpske putovnice. Glavna stvar je prilika da živite do 90 dana godišnje bez izdavanja viza na teritoriju zemalja uključenih u Schengenski sporazum. Dugoročno, nakon pristupanja Srbije Europskoj uniji, njeni stanovnici dobivaju pravo na život i rad u bilo kojoj državi ovog političkog, ekonomskog i kulturnog saveza.
Druga važna točka je postojanje institucije dvojnog državljanstva, koja mnogim useljenicima omogućuje zadržavanje državljanstva iz prethodnog mjesta stanovanja, ali samo ako zakonodavstvo u njihovoj bivšoj domovini to dopušta.
