Opis atrakcije
Selo Opechensky Posad nalazi se iznad slikovitih brzaca Borovichi. Selo je status "posada" dobilo 1820. godine, u isto vrijeme tu je osnovano tijelo samouprave. Posad je odigrao značajnu ulogu u povijesti vodnog sustava. Vodeni sustav nastao je inicijativom Petra Velikog; bio je ponos "vodene industrije". Krajem 18. stoljeća. ovaj plovni put smatrao se jednim od najznačajnijih hidrotehničkih sustava u Europi. U kratkom je vremenu prošao veliki broj brodova s raznim teškim tovarima.
Stvaranje ovog sustava neraskidivo je povezano s izgradnjom grada Sankt Peterburga. U Posadi je izgrađen i opremljen dobar mol. Kameni nasip (napravljen od gromada) opstao je do danas, njegova veličina svjedoči o značajnom doprinosu koji je Opečenski posad dao ruskom gospodarstvu. Otvorene su brane mnogih rezervoara na riječnim pritokama i time je podignuta razina prolaza za brodove. Do tada su u Posadi (oko 1500) sastavljene mnoge teglenice. Lokalni piloti (zvali su ih i "lansirni brodovi") spuštali su teglenice uz rijeku Mstu kroz brzake. Povjesničari pilote opisuju kao snažne, dostojanstvene, ugledne, zdrave ljude koji žive u urednim kućama. Carica Katarina Velika povećala je broj pilota na 120.
U Opečenskom Posadu bile su dvije crkve izgrađene u čast Majke Božje i tanki zvonik sa tornjem, koji se sastojao od tri sloja. Glavna posadska crkva bila je kamena jednokupolna crkva s tri prijestolja u čast blagdana Uspenja Presvete Bogorodice. Velika crkva podignuta je 1764. godine. Nekada je na ovom mjestu bila drvena crkva, no s vremenom je postala trošna i postalo je potrebno izgraditi hram od kamena. U arhitektonskom smislu bila je to četverostrana građevina; na njoj je izgrađen dvoslojni visoki bubanj koji je bio okrunjen kupolom u obliku luka. Trpezarija je bila pripojena četvorici.
U blizini se nalazio i zvonik od tri sloja sa tornjem. Zvonik je bio ukrašen zvončićima. Prema legendi, sat je izradio Francuz koji je zarobljen tijekom Domovinskog rata 1812. Zvonik je bio ponos župljana crkve i cijelog Opečenskog Posada, a grimizno zvonjenje brojnih zvona čulo se čak u Borovichiju. Najveće zvono imalo je 301 pud i 20 kilograma. Ovo zvono je izrađeno od 30 kilograma srebra i imalo je posebno zvonjenje. Težina vatrogasnog zvona bila je 190 kilograma, a straža je bila teška 80 kilograma. Ostala zvona bila su manja.
Uspenska katedrala bila je oslikana, unutrašnjost je bila poznata po svojoj ljepoti i bogatstvu. U crkvi je bio bočni oltar u čast svetog Nikole Čudotvorca. Izvan crkve nalazi se slika velikog sveca Nikole Čudotvorca, gdje spašava utopljenog mornara. Nažalost, ova je slika trenutno prekrivena krečnjakom. Riječni radnici, krećući na teško putovanje brzacima Mstinskog, učinili su znak križa ispred hrama, nadajući se zagovoru sveca Božjega. Treće prijestolje crkve Uznesenja bilo je posvećeno u ime svetog Nila Stolobenskog (novgorodski redovnik, utemeljitelj samostana). U početku je crkva pripadala riječnim radnicima (Ministarstvo željeznica). Za ukrašavanje hrama donošene su donacije trgovaca koji su svoju robu prevozili preko brzaka Mstinski. Kasnije je dostava prestala, a hram je prešao u nadležnost Novgorodske biskupije. Hram je bio ukrašen drevnim čudesnim slikama Spasitelja i Majke Božje "Uznesenje".
Godine 1914. proslavljena je 150. obljetnica osnutka crkve. Do tada su izvršeni popravci, slikanje, a dvije štovane ikone bile su bogato ukrašene srebrnim okvirima. Svećenstvo i plemeniti ljudi iz Posada pokopani su u blizini hrama.
Uspensku crkvu zatvorili su boljševici 1937. Zgrada je obnovljena, u njoj je bila tvornica trikotaže, zvona su uklonjena i razbijena, a zvonik je 1940 -ih rastavljen na cigle.
Godine 1994., na patronalni blagdan, u obnovljenoj crkvi služena je božanska liturgija. Od 1995. do 2005. crkva nije imala opata. Stoga su se do 2007. u crkvi izvodili restauratorski radovi.
