Opis atrakcije
Crkva Svetog velikomučenika Pantelejmona Iscjelitelja nalazi se u Puškinu, na teritoriju N. A. Semashko broj 38. Hram se nalazi u nekadašnjoj bolničkoj kapeli. On je nasljednik crkve koja je ovamo premještena iz Sofije.
22. srpnja 1781. kamen temeljac hrama zbio se u novoosnovanom gradu Sofiji. Hram je izgrađen između središnjeg gradskog trga i ceste za Pavlovsk. Hram je posvećen u čast Konstantina i Jelene. Do 1817. godine ova crkva, koja se već nalazila na teritoriju ukinutog grada, bila je dotrajala. Obnova crkve pokazala se kao teška, a obnova je bila preskupa. Stoga je 9. listopada 1817. izdana uredba o ukidanju crkve s prenosom zvona i njezinog pribora u bolničku crkvu.
Kad su stanovnici bivše Sofije preseljeni u Carsko Selo, car Aleksandar I. naredio je izgradnju jugokatne drvene ubožnice u jugoistočnom dijelu grada i bolnicu uz nju. U ovoj je zgradi trebala biti smještena crkva. Njegova izgradnja započela je 21. ožujka 1809. godine. Dana 13. travnja 1817. bolesnici i stanovnici stare ubožnice prevezeni su u zgradu nove ubožnice. U svibnju 1817. u jednom od prostorija bolnice posvećena je crkva Navještenja Presvete Bogorodice u čijem je srcu bila marširajuća crkva. Ovdje je premješten i svećenik crkve Konstantin-Eleninski.
2. srpnja 1846. po projektu arhitekta N. V. Nikitina, postavljena je nova zgrada kamene bolnice, crkva Blagovijesti postavljena je u blagovaonici ubožnice. Spomen -bakrene ploče postavljene su na zid buduće crkve u bolnici.
Bolnica je izgrađena 1852. godine i bila je dvokatna kamena zgrada s prednjim ulazom, podrumom i stubištem koje vodi do bolničkih odjeljenja. Bolnica je bila predviđena za 150 kreveta, a postojao je i odjel za porodilje. U bolnici je bila kamena jednokatna ubožnica za 40 ljudi. Istodobno s dovršetkom izgradnje bolnice, u njoj je, prema projektu arhitekta N. E. Efimov je sagradio crkvu, koja je posvećena u čast ikone Majke Božje "Radost svih žalosnih".
Godine 1913. crkva je proširena, a donja je crkva položena u spomen na 1600. obljetnicu Milanskog edikta. Dana 8. studenog 1914. godine, protojerej Afanasy Belyaev, u nazočnosti Aleksandre Feodorovne, grčke kraljice i velikih vojvotkinja Anastazije, Marije, Tatjane i Olge, posvetio je pećinsku crkvu bolnice u čast careva Konstantina i Jelene.
Godine 1930. zatvorena je crkva Radost svih koji tuguju. Dio ruha i ikona prebačen je u Katarininu katedralu, a dio u ured za antikvitete.
Glavno svetište ove crkve bila je ikona Majke Božje "Radost svih žalosnih", koja je privukla mnoge bolesnike. Svake godine 5. srpnja (prema starom stilu) ikona je odvođena na vjersku procesiju u cijelom gradu. Osim toga, slika je snimljena po gradu te je obavljena njegova okolica i molitve. Nakon što je crkva zatvorena, ikona je prenesena u Katarinu.
Sredinom 19. stoljeća u dvorištu bolnice izgrađena je kapela. U njoj je postavljen ikonostas iz logorske crkve carice Katarine I. Prethodno je u kapelici stajao oltar logorske crkve, koji je 1872. godine premješten u gimnazijsku crkvu u Carskom Selu. Kapela je korištena kao pokojnik, u njoj su obavljali dženazu za umrle. 1907.-1908. zgrada je djelomično obnovljena i proširena prema projektu S. A. Danini. Neko je vrijeme tijelo protojereja Ioanna Kochurova bilo u zgradi kapele.
Kapela je zatvorena 1929. Do 1999. koristila se kao gradska mrtvačnica. Godine 2000. kapela je vraćena Ruskoj pravoslavnoj crkvi, a u njoj su započeli restauratorski radovi. Godine 2001. posvećena je kao crkva u čast Svetog velikomučenika Pantelejmona. U zimu 2002. godine na kupoli crkve podignut je križ. Crkvena zgrada ima jednu kamenu kupolu, zidovi su obojeni žutom bojom. Na apsidi se nalazi mozaička ikona svetog Pantelejmona.
