Opis atrakcije
Prirodni rezervat Zhuvintas osnovan je 1946. godine u južnom dijelu Litve, naime u regiji Alytus. Potpuno pokriva jezero Zhuvintas, zbog čega je i dobio ovo ime. Površina rezervata je 5420 hektara, od čega 1032 hektara pripada samom jezeru Zhuvintas, 1211 hektara pripada šumama, 2881 hektaru močvarama, a 68 hektara livadama. Poznato je da je na ovom jezeru ranije radio rezervni režim koji je započeo 1937. godine. Do 1976. godine rezervat prirode Zuvintas postao je podružnica Zoološkog muzeja Kaunas.
Jezero Zhuvintas samo po sebi ima neobične plutajuće otoke, ali je većina područja oko njega prekrivena močvarama, zastupljenim i uzvišenim i nizinskim tipovima. Još jedno veliko vodno tijelo rezervata je rijeka Dovine koja se nalazi u slivu Shushupe.
Reljef rezervata uglavnom predstavljaju ravnice, s odvojenim i niskim brežuljcima. Klima je ovdje umjerena: prosječna temperatura u mjesecu srpnju doseže 16,5 ° C, a prosječna temperatura u siječnju je -5 ° C. Prosječne godišnje oborine kreću se od 600 do 800 mm.
U rezervatu Zhuvintas službeno su registrirane 473 biljne vrste, od kojih mahovine i alge čine 105 vrsta. U sjevernom dijelu rezervata nalazi se šuma Bukta, močvarna šuma smreke s primjesom graba, jasike i breze. Na ovom području uspijevaju šikare i jezerska vegetacija, a sve je to posljedica prosperiteta zoobentosa zooplanktona: mekušaca, anelida, ličinki vretenca i komaraca, izopoda, koji su bogata baza hrane za veliki broj riba. Uzmemo li u obzir brojne ribe, tada vrijedi spomenuti kao što su: linjak, štuka, žohar, rudd, deverika, ukljeva, grgeč, deverika i trospina.
U rezervatu je registrirano oko 217 vrsta ptica, uključujući gnijezdeće ptice i ptice močvarice: patka divljač, kolonije nijemih labudova, zviždaljka, čvarak, greben i crvenokosa patka. Poseban ponos rezervata je labud. Davne 1937. godine par se labudova prvi put nastanilo na ovom mjestu, a zatim je u Litvi započela prirodna prirodna reaklimatizacija ovih ptica.
Svijet sisavaca rezervata Zhuvintas predstavljeno je s 29 vrsta, na primjer, srndaćem, običnom divljom svinjom, europskim zecom, običnom vjevericom, losom, lisicom, rakunskim psom, crnom palicom, riječnom vidrom, lasicom i drugima. Redoviti lov iz obližnjih područja ograničava broj vukova u rezervatu. Vukovi se jedan po jedan pojavljuju zimi u rezervatu, ali ne donose jaku štetu lokalnoj fauni.
1947. godine u rezervat je dovedeno 8 riječnih dabrova, koji su prije živjeli u rezervatu Voronež. Dabrovi su pušteni na jezeru Zhuvintas. Nakon nekog vremena većina je dabrova napustila jezero zbog jakog stvaranja treseta i močvarnosti obala jezera te se naselila na rijekama Dovini i Bambyanu. Tijekom 1950.-1951. Na tim su se rijekama pojavile dabrove jazbine i lože. Kasnije su i dabrovi napustili ova mjesta. Do 1952. na jezeru je ostao samo jedan dabar koji je preživio do 14. godine. 1974. godine na ovom mjestu ponovo su se pojavili dabrovi. Svoje utočište osnovali su u deltama rijeka Kiaulich i Bambyan, kao i na istočnim obalama jezera. Do 1985. godine na području rezervata izbrojeno je oko 20 koliba.
Kolibe od gazde pronađene su na rijeci Dovini 1969. godine. Ove su se životinje same naselile i počele širiti svoje stanište, čemu su pomogle tople zime tijekom nekoliko godina. 1982. godine na području jezera pojavili su se novi stanovnici rezervata Zhuvintas - američke minke, čiji je broj koliba do 1985. godine dostigao 15.
Razvoj prirodnih kompleksa rezervata ne određuju samo prirodni, već i antropogeni čimbenici. Prirodne promjene u ekosustavima rezervata Zhuvintas ne očituju se samo u zarastanju cijelog jezera i njegovu zamuljivanju, nakupljanju treseta, povećanju udjela visokih močvara, već i u protoku kemikalija u ekosustav i oranje susjednih zemljišta. Upravo ti čimbenici čine jezerske ekosustave posebno ovisnima o vanjskim utjecajima.
