Opis atrakcije
Svetište Mihaela Arkanđela jedno je od najstarijih mjesta hodočašća Mihaelu Arkanđelu u Europi. Ova prirodna špilja, koja se nalazi na Monte Garganu u provinciji Foggia u talijanskoj regiji Apulia, poznata je od 5. stoljeća. Još u antičko doba mještani su štovali Monte Gargano kao svetu planinu, na njemu su bila dva hrama - jedan je bio posvećen heroju Poladeriju, a drugi gataču iz Kolhide, Kalhasu. Pa, u 5. stoljeću hodočasnici su počeli dolaziti iz Rima u Jeruzalem, a to je bilo zbog pojavljivanja vjernika arhanđela Mihaela.
Prvi fenomen dogodio se 490. godine: lokalni seljak izgubio je bika i nakon duge potrage našao ga kako kleči pred ulazom u špilju. Pokušao je namamiti bika, ali se tvrdoglava životinja nije htjela pomaknuti, a onda je seljak ispalio strijelu u njega. Kako legenda kaže, strijela se okrenula na pola puta i pogodila samog strijelca. Priča o tome odmah se proširila po cijeloj okolici, a nakon par dana u pećini se pojavio biskup grada Siponta koji je ugledao arhanđela Mihaela koji ga je obavijestio da je ta špilja sveta i da se hram mora ugrađena u nju.
Tri godine kasnije, 493., grad Siponto bio je pod opsadom i bio je na rubu poraza. Isti se biskup tri dana usrdno molio za spas građana, a opet mu se ukazao arhanđeo Mihael koji je predvidio pobjedu nad neprijateljima. Nadahnuti takvim predviđanjem, stanovnici Siponta su doista pobijedili neprijateljske trupe. Od tada se 8. svibnja smatra katoličkim blagdanom "Pojava arhanđela Mihaela".
Konačno, treće ukazanje arhanđela dogodilo se iste 493. godine, kada je biskup Siponto odlučio posvetiti hram u špilji na planini Gargano. Međutim, arhanđeo Mihael obavijestio ga je da je on osobno posvetio tu crkvu. Doista, stanovnici Siponta koji su otišli u špilju tamo su pronašli oltar i križ. Upravo zato što je prema legendi ovu crkvu posvetio anđeo, često je nazivaju i nebeskom bazilikom.
Danas, pri približavanju svetištu Mihaela Arkanđela, posjetitelji prije svega vide kapelicu, sagrađenu po nalogu cara Fridrika II, a koju je krajem 13. stoljeća obnovio Karlo I. Anžuvinski. To je zgrada na 4 kata visine 27 metara. Ulazu u špilju prethodi portik iz 13.-14. Stoljeća s preslicu i gotičkim lukovima. Središnji portal napravljen je u 20. stoljeću, desni 1395., a lijevi 1865. godine. Unutar same špilje nalazi se stubište od 86 stepenica, koje je također izradio Charles of Anjou, a koje se završava na vratima Bika sredinom 17. stoljeća. Ime su dobili kao podsjetnik na prvo pojavljivanje Mihaela Arkanđela. Iza vrata nalazi se dvorište sa sarkofazima nekih poznatih ličnosti, a iza njih počinje sama špilja. Ulaz u špilju zatvoren je brončanim vratima koja su izradili bizantski majstori u 11. stoljeću. Podijeljene su na 24 ploče i ukrašene su slikama biblijskih priča.
Unutra se svetište sastoji od glavnog broda od opeke, u koji vode bizantska vrata, i najstarijeg dijela, koji nije zahvaćen izmjenama. U lađi, izgrađenoj krajem 13. stoljeća, možete vidjeti barokni oltar Svetih otajstava, šator sa kipovima svetih Josipa, Nikole Čudotvorca i Antuna Padovanskog, kapelu Križa koja je nekad bila sakristiji i u kojoj se danas nalazi srebrni križ s česticama Životvornog križa. U blizini su zborski štandovi iz sredine 17. stoljeća. U dubini špilje, u onom njenom dijelu koji je ostao netaknut, nalazi se oltar, prema legendi, koji je podigao sam Mihael Arkanđeo, te isklesano prijestolje nadbiskupa Lava. Ovdje možete vidjeti i oltar Majke Božje Vječne Pomoćnice s drvenim baldahinom.
Svetište arhanđela Mihaela na planini Gargano 2011. godine uvršteno je na UNESCO -vu listu svjetske baštine.
