Opis atrakcije
Vrijeme osnivanja samostana svetog Nikole nije poznato. Prema usmenoj predaji i prema predgovoru kronike grada Mukačeva, samostan je osnovan u 11. stoljeću. Dokumentarni dokazi o njegovom postojanju datiraju iz 14. stoljeća. U Mukačevskoj kronici postoje dokazi da je knez Fjodor Koratović u ljeto 39. iz 14. stoljeća iz Podolije stigao u ugarsku Rusiju kako bi služio u službi ugarskog kralja Karola I. koji mu je predao mukačevsku prevlast. Na obali rijeke Latorice, na planini Chernecha, knez je sagradio crkvu od drveta i malu zgradu za redovnike. U ožujku 60. 14. stoljeća, samostan je dobio kneževsku povelju, koja je samostanu dodijelila dva sela - Lavki i Bobovishche.
Prvi opat koji se spominje u povijesnim izvorima bio je Luka. Od 91. u 15. stoljeću, samostan je postao rezidencija pravoslavnih vladara Zakarpatja, koji su ujedinili regiju u Mukačevskoj biskupiji. Današnji samostan izgrađen je od kamena 66-72 godine 18. stoljeća po arhitekti Dmitru Ratu.
62. godine 19. stoljeća u samostanu je izbio veliki požar čije su posljedice uklonjene tek tri godine kasnije. Dvadesetih godina prošlog stoljeća rad samostana reorganizirali su galicijski redovnici bazilijani. Samostan je sačuvao vrijednu biblioteku s više od 6 tisuća jedinstvenih folija i rukopisa, kao i arhivu. Nakon Velikog Domovinskog rata samostan je prenet u pravoslavnu crkvu Moskovske patrijaršije, a pretvoren je u ženski samostan. Samostan sadrži nekoliko ikona i rak s česticama moštiju Mojsija Ugrina i drugih svetaca Božjih.
