Opis atrakcije
Krajem 19. stoljeća u gradu Ostrovu, koji se nalazi 50 km od grada Pskova, osnovan je samostan Siman Spaso-Kazan. Utemeljitelji samostana bili su drevna obitelj Simansky, kojoj je pripadao moskovski patrijarh cijele Rusije Aleksije I.
Prema suvremenicima, hram je izgledao posebno lijepo i veličanstveno na pozadini okolnih građevina od drveta. Unutrašnjost hrama izgledala je posebno voluminozno i ispunjeno svjetlom. Crkva je uspjela prikupiti najvrjednije ikone, od kojih je jedna bila ikona Gospe od Kazana, koju su Pskovci stekli nakon potopa 1851. godine, a druga - čudotvorna ikona svetih mučenika Laura i Flore, iz koju je kći Vladimira Simanskog dobila na oporavku.
Svećenik Pavel Vladimirovič Simansky, koji je bio brat njegova djeda Aleksija I., poželio je da se nakon njegove smrti na njegovom obiteljskom imanju osnuje samostan za čije su potrebe 1896. godine darovana sredstva u iznosu od 15 tisuća rubalja; osim toga, priloženo je zemljište za izgradnju hrama.
Godinu dana kasnije, naime 17. kolovoza 1897., svečano posvećenje novoizgrađenog samostana izvršio je pskovski biskup Antun. U procesu slavlja sudjelovao je sveti Ivan Kronštatski, a otac Pavel, kao i budući moskovski patrijarh cijele Rusije Aleksije I. djelovali su kao njegovo duhovno dijete.
Tijekom cijelog razdoblja djelovanja Kazanskog samostana Spasitelja, pod njim su bile organizirane sljedeće ustanove: ubožnica, župna škola, homeopatska bolnica, društvo trijeznosti i škola rukotvorina. Samostan Siman aktivno je sudjelovao u dobrotvornom procesu.
Do početka 20. stoljeća u samostanu je počela izgradnja Kazanske katedrale koja je imala dvije bočne kapele, od kojih je jedna posvećena u ime Velikog ravnoapostolnog kneza Vladimira, a drugi u čast svetog mučenika Pavla. Samo što nije bilo moguće konačno dovršiti gradnju, što je spriječeno boljševičkim progonom, uslijed čega je hram jednostavno zatvoren. U razdoblju sovjetskog ateizma, samostan Simansky bio je devastiran ne samo vremenom, već i ljudima. Stanovnici obližnjih sela doslovce su razgradili cijeli samostan na dijelove za potrebe vlastitog domaćinstva, a uništeni hramovi postali su samo smetlište.
Stotinu godina kasnije, u jesen 2003., prema dopuštenju i blagoslovu biskupa Euzebija iz Velike Luke i Pskova, župna zajednica pri crkvi Gospe od Kazana započela je svoj rad za novo oživljavanje Kazanskog samostana Spasitelj. Za proces okupljanja sestara, kao i postupnu obnovu samostana, pozvana je časna sestra Markella, koja ima dovoljno iskustva u takvim stvarima. Na Kamčatki je, na temelju dotrajale vojne postrojbe, Markella već otvorila ženski samostan. Samostan u čast Kazanske Majke Božje bio je prvi u kojem samostani nikada nisu postojali.
U travnju 2004. započeo je rad Matushke Markelle. Obavljeni su globalni radovi: čišćenje krhotina iz uništenih šupa, kao i čišćenje nepotrebnih zgrada. Neprocjenjivu pomoć u izvođenju radova pružili su vojnici grada Otoka, svakodnevno radeći u korist obnove hrama. U jesen 2004. započela je izgradnja drvene crkve u ime Pravednika svetog Ivana Kronštatskog. Do 2005. godine izgrađen je topli hram u kojem se čita psaltir i održavaju službe. U ljeto 2005. samostan je službeno registriran; s njim je bilo deset sestara i majka Markella. Tu je bila i ubožnica. Svakodnevno sestre pripremaju hranu za slabe i beskućnike.
23. kolovoza 2007. obred posvete kamena obavljen je na mjestu obnovljene crkve Spasiteljeve slike koja nije načinjena rukama. 4. studenog 2010. održana je prva božanska služba u ime ikone Gospe od Kazana.
Trenutno su Sveta vrata obnovljena, izgrađeni su zidovi i dvije trpezarije, te klapa pjevanja, umjetnička radionica, sakristija; izgrađeno je komunalno dvorište, sestrinska zgrada, obnovljen stari podrum, postavljena struja i vodovod. Daljnji oporavak provodi se zahvaljujući donacijama.
