Opis atrakcije
Julijina grobnica je sarkofag od crvenog mramora iz 13. do 14. stoljeća koji se nalazi u kripti bivšeg kapucinskog samostana u Veroni. Danas je to jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u gradu u koju hrle tisuće ljubavnika iz cijelog svijeta kako bi vidjeli grobnicu heroine legendarne Shakespearove predstave.
Prvi spomen grobnice pojavio se u priči o Luigiju da Portu 1524. godine, koji je napisao da je "jedna od kripta hrama bio drevni grobni svod cijele obitelji Cappelletti, a ondje je ležala lijepa Julija". Odmah nakon objave ove priče započelo je pravo hodočašće u neimenovani sarkofag, koje je na inzistiranje vlasti zaustavljeno tek sredinom 16. stoljeća - grobnica je pretvorena u spremnik za čuvanje vode. Sljedeća dva i pol stoljeća sarkofag je bio zaboravljen i napušten, no 1807. objavljen je roman Germaine de Stael "Karina" u kojem je spisateljica ležerno spomenula Julietin grob koji se nalazi u Veroni. U društvu se pojavio novi val interesa za ovo mjesto, koji ne jenjava do danas. Strastveni štovatelji Shakespearea i "Romea i Julije" isjekli su komade sarkofaga za uspomenu, a jednom su od njegovih ulomaka čak napravili ukras za caricu Mariju-Lujzu Austrijsku, drugu suprugu Napoleona I. To, naravno, nije moglo ali imaju negativan utjecaj na sigurnost grobnice. 1868. premještena je iz kripte na zid stare crkve, a nad njom je podignut trijem s lukovima. Tri desetljeća kasnije u blizini su postavljeni ulomci antičkih nadgrobnih spomenika i stupova, a 1907. godine u blizini trijema pojavila se mramorna bista Shakespearea. Konačno, u drugoj polovici 1930 -ih, kada je objavljen film Georgea Cukora Romeo i Julija, sarkofag je premješten unutar crkve. Ubrzo je tamo instaliran poštanski sandučić za pisma Juliji. Inače, poruke nisu ostale bez odgovora - na njih je odgovorio domar samostanskog kompleksa Ettore Solimani, koji je inicirao prijenos grobnice. Godine 1970. u crkvenoj zgradi formiran je mali muzej fresaka, a sam Julietin grob postao je muzejski postav.
