Opis atrakcije
Crkva svetog Nikole Čudotvorca Galeiskaya sagrađena je 1735. godine. Nalazi se u Vladimiru u Nikolo-Galeiskaya ulici. U davna vremena na ovom je mjestu bio drveni hram, koji se spominje u kronikama iz 12. stoljeća. Prema N. I. Voroninu, na mjestu gdje je nekad stajala ova crkva, bio je mol. Drvena crkva sv. Nikole Čudotvorca iza talusa u Galei spominje se i u patrijarhalnim knjigama iz 1628. godine.
1732. godine na mjestu drvene crkve, na račun Ivana Grigorjeva Pavlygina, bogatog mještanina, kočijaša, počeli su graditi novu kamenu crkvu, koja je posvećena 1738. godine. Iste godine crkvi je dodana topla sporedna kapelica u čast svetih Grgura Bogoslova, Bazilija Velikog, Ivana Zlatoustog. 1880. crkva je popravljena, postavljeni kontrafori i postavljeni podzemni zidovi ispod temelja zvonika.
Crkva Nikolo -Galeiskaya nalazi se u starom južnom dijelu grada Vladimira, iza gradskih zgrada koje datiraju s kraja 19. - početka 20. stoljeća, usred drvenih kuća. S južne i zapadne strane crkve praktički nema slobodnog prostora pa gotovo i nema panoramskog pogleda na hram s ovih strana.
Crkva puno bolje izgleda sa sjeveroistoka, gdje se strmo spušta ulica na kojoj se crkva nalazi. Najbolje mjesto za razgledavanje je poplavno područje rijeke Klyazme.
Danas se crkva sv. Nikole sastoji od stare zgrade, uz njenu južnu stranu nadovezuje se kapela, a na zapadu troslojni visoki četverovodni zvonik. Stara zgrada obuhvaća oltarnu apsidu, glavni volumen i trpezariju s pripratom, na koju je pričvršćen šator. U prostorno-volumetrijskoj kompoziciji hrama naglašen je strogo proporcionalan omjer različitih volumena. U cjelokupnoj kompoziciji ističe se glavni volumen, budući da su oltarska apsida i trpezarija znatno podcijenjeni u odnosu na nju, te troslojni zvonik. Cjelokupna kompozicija hrama naglašava njegove slojeve, svaki volumen ima svoj oblik i visinu. Glavni volumen građevine je četverostruk visine visok tri visine na osmerokut, koji ima pokrov od osam padina i završava osmougaonim troslojnim bubnjem s lukastom glavom.
Tlocrtno gledano, glavni volumen je kvadrat, a s istočne strane uz njega se nadovezuje jednodijelna moćna oltarska apsida koja zauzima gotovo cijelu širinu četverokuta. Oltar je polukružnog tlocrta, prekriven konhom. Soba apside visoka je i prostrana. Prijelaz u osmerokut iz četvorke provodi se zbog dvostupanjskih trompanja. Svod glavnog volumena je zatvoren, osmougaoni. Oltarska apsida povezana je s glavnim volumenom lukom, a trpezarija - s tri luka, dok je središnji srednji luk viši i širi od dva bočna. Sada su položeni lučni otvori. Trpezarija je prekrivena zatvorenim svodom s četiri proreza s ladicama koje izlaze iz lukova. Iznad središnjeg luka, koji povezuje trpezariju i glavni volumen hrama, nalazi se skidanje, što odgovara skidanju s drugog zida, iznad luka koji povezuje trpezariju i predvorje. Osmerokutni, četverostruki i glavni prozori bit će ispunjeni drvenim pločama.
Opće rješenje ukrasa hrama odlikuje se izražajnom plastikom u kojoj postoje odjeci uzorka iz 17. stoljeća. Prozorski okviri glavnog volumena hrama završavaju lukom s tri središta. Na gornjim slojevima bubnja nalazi se niz urezanih pločica.
Lukovi prvog sloja zvona pomaknuti su prema istoku. Rubnik, koji se proteže u podnožju zvona, zajedno s rubnikom ivice stvara tanku simetriju.
Prostorno kompozicijsko rješenje hrama, opći crtež njegova dekora približavaju hram tipičnim primjerima suzdalske arhitekture ovog razdoblja, naime, Crkvi odrubljivanja glave Ivana Krstitelja. Hram je izgrađen na malteru od crvene opeke.
