Od davnina je kultura Abhazije nosila originalnost i jedinstvenost svojih ljudi koji su stoljećima pažljivo čuvali svoje običaje i nacionalne tradicije.
Stanovnici ove zemlje u srcu svega imaju svojevrsni kodeks časti, koji se naziva "Apsuara". Prema ovom kodu, Abhazi imaju poseban oblik očitovanja nacionalnog identiteta. Drugim riječima, "Apsuara" je zbirka narodnog znanja, vrijednosti i pravila, običaja i načela starosjedilačkog stanovništva Abhazije.
Raspjevani ljudi
Abhazi znaju i vole pjevati. Glazba je jedna od glavnih sastavnica njihova života, pa se stoga narodne pjesme mogu koristiti za proučavanje povijesti i kulture Abhazije. Kombinacija melodije i recitacija čini osnovu pučkog pjevanja, a polifonija je njegov važan prepoznatljivi element.
Glazbeni instrumenti na kojima stanovnici Abhazije prate pjevače i plesače došli su u naše vrijeme od pamtivijeka. Oni su vjetar i čupani, gudači i udaraljke. Najpoznatiji i najpopularniji: kutna harfa, jednocijevna flauta s tri rupe, zvečke koje su plašile ptice s polja i adaul bubanj koji je plesačima poslužio kao glavna pratnja.
Inače, umijeće plesa u zemlji neobično je razvijeno, a svako selo ima svoj ansambl koji demonstrira svoje vještine na vjenčanjima, svečanostima i proslavama. Narodne plesove često prati demonstracija spretnog rukovanja hladnim oružjem.
Manastiri Abhazije
Značajnu ulogu u očuvanju i razvoju kulture Abhazije imali su pravoslavni samostani na njenom teritoriju, gdje su se zanati i primijenjena umjetnost dugo razvijali. Redovnici su se bavili proizvodnjom posuđa, ikonopisom i stvaranjem fresaka. Ovdje još uvijek djeluju najpoznatiji samostani:
- Samostan Novi Atos osnovali su 1875. godine redovnici iz Grčke. Stigli su iz samostana svetog Pantelejmona sa Starog Atosa i počeli graditi samostan. Kako bi se očistilo to mjesto, presječen je dio planine na kojem se danas nalazi samostan. Nedaleko od samostana nalazi se špilja za molitve Simona Canaita.
- Grobnica svetog Ivana Zlatoustog glavna je relikvija samostana u selu Koman. Osnovana je u XI stoljeću, a danas se u blizini kamene grobnice sveca nalazi ikona koja čuva česticu njegovih relikvija.
- Samostan Dranda u čast Uspenja Majke Božje osnovan je krajem 19. stoljeća. Glavna arhitektonska atrakcija je katedrala Uznesenja iz 6. stoljeća u kojoj je otvoren samostan.
