Na istoku i u srednjoj Aziji običaj je dočekivati goste. Razlog tome, u maloj mjeri, su muslimanski korijeni lokalnih tradicija. Gosta je, prema riječima Turkmena, poslao sam Allah, pa mu treba odati počast, poštovanje i prijem u najvišoj klasi. Jednom u središnjoj Aziji putnik dobije toliko ogromnu količinu ugodnih i egzotičnih dojmova da sebi obećava da će se više puta vratiti u ove krajeve. Tradicija Turkmenistana i kultura ove zanimljive zemlje jačaju svakog njenog gosta u želji da uvijek iznova dolazi u zemlju pustinja i gostoljubivih ljudi.
Upoznavanje s Turkmenima
Za stanovnike Turkmenistana, riječ starješine ima neupitan autoritet. Poštovanje prema ocu ili djedu im je u krvi, i nijedan stanovnik zemlje neće se raspravljati sa starješinom niti dovoditi u pitanje njegove riječi.
Ništa manje poštovanje nije običaj mještana da drže do riječi. Plemenita osoba, prema Turkmenistanu, uvijek će ispuniti svoje obećanje, reći istinu i neće ogovarati niti štetiti bližnjemu. Kukavičluk, kukavičluk i razgovorljivost nisu u čast pravog muškarca, pa stoga tradicija Turkmenistana malo propisuje i puno čini.
Nakon što ste dobili poziv da sjednete za stol, važno je ne uvrijediti vlasnika odbijanjem. Ovdje čak i malo pažnje zlata vrijedi, pa stoga vrijedi prihvatiti predloženu zdjelu zelenog čaja i potrošiti nekoliko minuta na osobu koja vas je srdačno pozvala u posjet.
Šezdeset dugih stoljeća
Točno toliko godina traje tradicija Turkmenistana u tkanju tepiha. Prvi tepisi pojavili su se u kulturi Pazyryk, čiji su nositelji živjeli na području današnjeg Turkmenistana. U tim ranim danima tepisi su se tkali u razne svrhe. Pokrili su pod u jurti, zavjesili ulaz u nastambe, od njih napravili putne torbe. Tepisi su služili kao simbol bogatstva i moći, davani su kao miraz i korišteni kao novac.
Drevne tradicije Turkmenistana pomno čuvaju suvremeni majstori tkanja tepiha. Godine 2003. najveći turkmenski tepih u povijesti čovječanstva postao je Guinnessov rekorder. Zemlja čak i službeno slavi Dan tepiha, koji je proglašen neradnim.
