Krajem 10. stoljeća granice Pariza morale su se značajno proširiti, a kamen iskopan za izgradnju kuća otvorenom metodom silno je nedostajao. Tako su se pojavili podzemni kamenolomi, u kojima su se rezale vapnenačke ploče. Prvi rudnici otvoreni su ispod luksemburških vrtova, zatim se rudarstvo sve više udaljavalo, a uskoro je podzemlje Pariza svojom mrežom ispreplelo mnoge gradske blokove i ulice. Redovnici su nastavili podzemno rudarstvo, prilagodivši katakombe za skladištenje vina.
Danas podzemlje Pariza predstavlja ogromnu mrežu tunela i labirinata, čija je duljina, prema različitim izvorima, od 187 do 300 kilometara. No, najzanimljivije je to što je na tim mjestima pokopano gotovo šest milijuna mrtvih.
Tempirana bomba
Nekontrolirano kopanje mina na tako velikom podzemnom području gotovo je dovelo do katastrofe. Nekoliko pariških periferija prijetilo je kolapsom, pa je stoga kralj Louis XVI izdao dekret o kontroli razvoja. Glavni inspektorat postoji više od dva stoljeća i još uvijek radi ogroman posao na jačanju pariškog tla. Jedino je žalosno što moderna borba protiv slijeganja tla ispunjava praznine betonom. Tako nestaju povijesna nalazišta poput kamenoloma gipsa.
No, dok je podzemlje Pariza još uvijek dostupno za izlete, koji počinju u paviljonu na stanici metroa Denfert-Rochereau:
- Ulaz u kamenolome zatvara se u 17:00.
- Posljednja grupa odlazi na izlet najkasnije do 16 sati.
- U turističkom području ne može biti više od 200 ljudi istodobno, što stvara neizbježne redove na ulazu.
Za turiste je opremljeno samo dva kilometra podzemnih labirinata, ali i to je sasvim dovoljno da se podignu na površinu pod snažnim dojmom onoga što su vidjeli.
Što je kosturnica?
Osoba koja poznaje lytyn razumije da govorimo o kostima. Ovo je naziv mjesta za skladištenje skeletnih ostataka. U podzemlju Pariza kosturnice su opremljene krajem 18. stoljeća. Razlog je bila golema nakupina posmrtnih ostataka umrlih nakon ratova, epidemija i pogroma, nastalih na groblju nevinih. Odlučeno je da se gnijezdište smrada i infekcije pod zemljom preseli u katakombe, a kasnije su na sličan način očišćena i ostala gradska groblja.
Tijekom obilaska podzemlja Pariza možete vidjeti oltar napravljen od lubanja i kostiju, zidne slike i natpise šokiranih posjetitelja koji potječu iz 18. stoljeća te "Ariadnin konac" - crnu liniju koja je pomogla da ne nestane u labirintima u vrijeme kada nitko nije ni čuo za struju.
