Opis atrakcije
33 km jugoistočno od Alanje, prema drevnom gradu Selinusu (sada Gazipasa), nalazi se povijesna luka, lučki grad ili kako su ga još zvali Iotape grad ušća. Drevni naziv ovog drevnog grada, koji je također uobičajen među lokalnim stanovništvom, je Aytap. Ruševine su vidljive izravno s ceste - nalaze se na rtu Kemyurlyuk, u klancu i na obroncima planina.
Grad je osnovan u II stoljeću. PRIJE KRISTA e., a nazvana je, prema povjesničarima, na temelju dokumentarnih izvora, negdje u 1. stoljeću. u čast supruge zapovjedničkog kralja Antioha IV Lotapea (38. - 72. poslije Krista). Područje koje se nalazi između planina Eufrata i Bika, na početku zajedničke ere. zvao se Commagene. Ovdje je, kao posljedica građanskog rata u 1. stoljeću. Kr., Koji je postao jedan od razloga uništenja Seleukidske države, pojavila se neovisna država, čiji je prvi vladar bio Mitridat I. Na ovom mjestu zamijenio ga je Antioh I., čiji je nasljednik bio Mitridat II. Tako je kraljevska dinastija nastavila vladati do 72. godine nove ere, sve dok zemlja nije postala dio rimske provincije Sirije.
Pomno promatrajući možete shvatiti da ruševine ovog drevnog antičkog grada pripadaju bizantskom i rimskom razdoblju. Iz povijesnih izvora koji su došli do naših vremena poznato je da je u prilično dugom razdoblju u rimsko doba - od vladavine cara Trajana (38. - 72. godine poslije Krista) do cara Valerijana (270. - 275. godine poslije Krista), u gradu kovani su vlastiti novčići. S jedne strane bila je prikazana bista cara, a s druge - slike bogova poput Apolona i Perzeja, koje su obožavali tadašnji ljudi.
Na istočnom kraju drevnog grada nalaze se ruševine hrama koji je izgradio Pompej 111. - 114. godine poslije Krista, o čemu svjedoči natpis na njegovom zidu. Grad ima luku dimenzija 50x100 metara.
Na ravnici ispred jaruge koja povezuje akropolu sa kopnom, postoje dvije asfaltirane ceste koje se protežu istočno i zapadno od središta cjeline. S obje strane ovih ulica i dalje se mogu vidjeti postolja koja se sastoje od 3 stepenice i postolja na kojima su nekada u davna vremena bili kipovi. Znanstvenici su uspjeli dešifrirati i pročitati natpise na tim postoljima, zahvaljujući čemu se doznalo da je riječ o snažnim sportašima, pokroviteljima i plemenitim građanima koji su donirali sredstva za grad.
Akropola se nalazila na visokom rtu Kemyurlyuk u ovom drevnom gradu. Služio je kao središte antičkog naselja i bio je izdužena građevina koja se pruža prema moru. Zidine grada, podignute u obrambene svrhe, daju lokalnim zgradama izgled neosvojive tvrđave. No unatoč tome, zgrade koje su se u tim dalekim vremenima nalazile unutar gradskih zidina praktički nisu preživjele do danas. Svi su oni toliko uništeni da se ni raspored drevnog grada danas ne može utvrditi.
Od zapada prema istoku, uz prevlaku koja povezuje rt s kopnom, prolazi središnjom gradskom ulicom, ukrašenom stupovima. Oko zaljeva, istočno od akropole, nalazile su se gradske vjerske zgrade. Jedna od najbolje očuvanih je bazilika. "Bazilika" u prijevodu s grčkog znači "kraljevska kuća" i pravokutna je građevina koja se sastoji od tri lađe, s ostalim prostorijama koje su joj pridružene u kasnije doba. Sjeverozapadno od bazilike nalazi se mala crkva koja je sačuvala zadivljujuću ljepotu antičkih fresaka.
Pitka voda u grad se dopremala iz četiri rezervoara spojena na odvod, koji je s područja nekropole položen u klisuru. Nekropola u Aytapu nalazila se na brežuljcima smještenim u istočnom i sjevernom dijelu nje. Danas je većina grobova na nekropoli uništena, ali neki od nadgrobnih spomenika i zasvođenih grobnih svodova i dalje se mogu vidjeti.
Tu je bilo i kupalište. Od njega su ostale samo dvije zasvođene prostorije, no najzanimljiviji je njegov kanalizacijski sustav koji je opstao do naših dana. Arheolozi su otkrili da je prljava voda koja je dolazila iz kupke preusmjeravana ne samo kroz središnji kanal, koji je iz klisure položen izravno u more, već i kroz dodatne kanale povezane s glavnim.
Pogled s vrha visokog brda, na kojem je sagrađena tvrđava, toliko je lijep da jednostavno zaboravite na poteškoće pri penjanju.
Danas je drevni grad Aytap najlakše dostupan od svih antičkih gradova sačuvanih u blizini Alanje. To je izvrsno mjesto za opuštanje zbog neopisive ljepote lokalne prirode i veličanstvenih plaža koje se protežu uz obalu mora.
Silazak do mora dosta je strm. Ovdje je teren vrlo stjenovit i prilično krševit, međutim zapadno i istočno od ovih drevnih ruševina nalaze se vrlo plodne zemlje na kojima se danas uzgajaju lokalne banane prema načelima uzgoja u nizovima.
Jednostavno je nemoguće posjetiti ova slikovita mjesta i ne kupati se u izoliranoj napuštenoj uvali s pješčanom plažom. Voda je ovdje bogata tirkiznom bojom, zbog kamenitog dna vrlo je čista, lijevo je hrpa kamenja iza koje se možete sakriti od znatiželjnih očiju, leći na široku kamenu ploču i slušati zvuk talasa do stanja transa, uhvatite prskanje valova koji se razbijaju o masivno kamenje.
Turistima se nude i izleti u slikovite stalaktitne špilje koje se odlikuju posebnom ljepotom i šarmom.
Moderna autocesta uz mediteransku obalu prolazi točno u središtu ovog grada.
