Opis atrakcije
Katedrala ogrtača nalazi se na teritoriju samostana taloženja ogrtača, koji se nalazi u gradu Suzdalu. Hram je izgrađen sredinom 16. stoljeća (1520.-1560.), Vjerojatno na inicijativu Ivana Shigonei-Podzhogina, jednog od bojara bliskih Vasiliju III., Koji je bio u srodstvu sa zatočenjem njegove supruge, Solomonije Saburove, u samostanu Pokrovsk.
Katedrala ogrtača ima tri poglavlja, tri apside su pričvršćene na oltarni dio - to je vrlo neobično za suzdalsku arhitekturu tog razdoblja. Četverokut bez stupova prekrivao je svod prepona, pa je iz tog razloga odlučeno postaviti lagane, graciozne i visoke kupole na krov, lišene unutarnjih oslonaca. Bočna pročelja zgrade ukrašena su lažnim zakomarama i lopaticama. Ovi ukrasni elementi ne odgovaraju u potpunosti unutarnjoj organizaciji crkve i nisu nasumično postavljeni. Pilastri dijele glatke zidove hrama na tri dijela; u srednjem dijelu nalaze se perspektivni portali. Portal s južne strane ukrašen je polustupovima s "dinjama", a sa sjeverne - bijelim kamenim umetcima.
1688. katedrali je sa zapada dozidan mali, ali vrlo lijep i luksuzno ukrašen trijem s popločanim umetcima. Izgradili su ga arhitekti Shmakov, Mamin i Gryaznov. Izgradili su i Sveta vrata samostana. Trijem je uokviren portalom bogate perspektive. Njegovi mali prozori ukrašeni su šarama s uzorcima s raznim "pletenicama", "dinjama", polikromiranim pločicama. Glave katedrale doživjele su nekoliko promjena. Izvorne kupole u obliku kacige zamijenjene su lukom u 19. stoljeću.
Godine 1929., hram su, unatoč statusu arhitektonskog spomenika, lokalne vlasti prenijele u zgradu elektrane. Kupole i bubnjevi su uništeni, a zbog elektrane unutrašnjost crkve je ozbiljno oštećena. Tek 1969. obnovljena je pod nadzorom O. G. Guseva. Bubnjevi su ponovno predstavljeni, a kupole su vraćene u izvorni oblik nalik kacigi. No nakon restauratorskih radova u katedrali je opremljeno skladište kulturnih dobara.
Trenutno je Suzdalska katedrala položaja ogrtača Majke Božje djelujući hram.
