Opis atrakcije
Ljetopisni izvori spominju da je 1404. godine opat po imenu Karp u samostanu Spaso-Mirozhsky podigao kamenu crkvu koja nosi ime sv. Stjepana. Ali ova crkva ne postoji, budući da moderna crkva ima vrlo uočljive tragove kasne moskovske arhitekture. Ova vrsta sličnosti izražena je samo u beznačajnoj tvrdnji o nekoj vrsti panahe, za razliku od obične jednostavnosti pskovskih hramova.
Crkva je podignuta od opeke i ploča. Crkva sv. Stjepana nije kubična, kao gotovo sve pskovske crkve, već je blago izdužena prema gore, što nalikuje crkvi Pantelejmona koja se nalazi na Boru. Tri polukružne apside dosta vire iz fasade i praktički se spajaju u jednoj ravnini. Između bočnih i srednjih apsida nalaze se glatki polustupovi s tri ispupčena pojasa umjesto kapitela. U središnjoj apsidi napravljen je širok prozor koji je prekriven poderanim pedimentom, što je znak prilično kasne izmjene krajem 17. ili početkom 18. stoljeća. Bočne apside nemaju prozore, ali na sjevernoj apsidi postoje dvije niše. Tri postojeće apside protežu se samo do polovice visine crkve i jasno su naglašene u donjem dijelu vodoravnom vrpcom od opeke postavljenom na rubu, koja ostavlja neizbrisiv dojam minijaturnih noćnih ormarića četvrtastog oblika koji su im postavljeni u oblik velikih gradova. Neposredno ispod opisane trake, apsolutno glatki zid prolazi točno do tla.
Fasada okrenuta prema sjeveru ima izlaz prema van, dok je južna fasada usmjerena prema dvorištu. Sjeverno pročelje okomito je podijeljeno na tri dijela: desno, srednje i lijevo. Lijevi dio ima jedan prozor u gornjem sloju, kao i pediment na vrhu i dva pilastra sa strana. U isto vrijeme, fronton ima prilično primitivan oblik, što se može vidjeti u moskovskoj arhitekturi 16. stoljeća, na primjer, na prozorima crkve Ivana Krstitelja u selu Djakov.
Središnji dio značajno se razlikuje od ostalih po tome što ima ugrađen treći sloj, čije se kutne oštrice ne spajaju s lopaticama srednjeg sloja. Gornji i srednji sloj osvijetljen je nekoliko prozora istog uređaja kao i na prozorima s lijeve strane. Najviši sloj prekriven je četverovodnim krovom s gomoljastom glavom i bubnjem od kamena.
Donji sloj Stefanovske crkve potpuno je bez prozora i odvojen je od donjeg sloja nastavkom vodoravne trake koja se nalazi na istočnom pročelju crkvene zgrade. Trostruka podjela sjevernog pročelja u potpunosti je u skladu s unutarnjim razgraničenjem hrama, t.j. desna strana odgovara narteksu, srednja glavnoj zgradi hrama, a lijeva oltaru.
1789. na zapadnom pročelju dograđen je zvonik, no prije 30 godina zamijenjen je novim koji se i danas može vidjeti. S desne strane nalaze se dvokatne samostanske ćelije, koje su sagrađene iste 1789. godine.
Južno pročelje Stjepanove crkve nije se mnogo razlikovalo od sjevernog pročelja. Godine 1884. dograđen joj je trijem s drvenim stepenicama koje vode do središnjeg sloja, gdje se nalazi i sama crkva. S desne strane trijema nalazi se ulaz koji vodi u donji sloj, koji sada služi kao skladište za sve vrste materijala, iako u arhitektonskom smislu zaslužuje posebnu pozornost.
Najjedinstveniji je hramski ikonostas, koji je djelo poznatog arhimandrita Zinona. Osim toga, crkva ima čudotvornu ikonu Majke Božje "Mirozhskaya Oranta", koja se na nevjerojatan način pojavila 1199. godine. Među posebno štovanim svetištima je ikona velikog mučenika Pantelejmona, koja datira iz 19. stoljeća i donesena je sa Svete Gore; "Tikhvinska ikona Majke Božje", "Nikola Čudotvorac", kao i čestice relikvija svetaca iz apsolutno cijelog svijeta.
U Stefanovskoj crkvi razvijaju se ikonopisne radionice, a slikari iz Miroža smatraju se vrijednim nasljednicima tradicije majstora iz Bizanta, vješto oslikavajući crkve u 12. stoljeću. Danas se službe redovito održavaju u Stjepanovoj crkvi.
