Opis atrakcije
Crkva sv. Ćirila Belozerskog mala je bočna kapelica koja se sa zapadne strane nadovezuje na katedralu Uznesenja u Kirillo-Belozerskom samostanu. Hram zauzima važno mjesto ne samo u pogledu svojih razmjera, već i zbog svoje nevjerojatne očuvanosti. U 15-17 stoljeću izgrađeno je jedanaest hramova - deset je preživjelo do danas.
Prva crkva Kirila Belozerskog sagrađena je 1585.-1587. do tada je već podignuto sedam hramova. Podaci o tome što je točno bio samostan mogu se dobiti iz samostanskih inventara iz 17-18 stoljeća. Crkva je bila bez stupa i jednoglava; bila su dvoja vrata za ulaz: jedna sa zapada, druga s juga, ali osim toga bila su i mala željezna vrata. Sudeći prema dodiru svoda do zida, možemo pretpostaviti nekoliko varijanti zasvođenog sustava: prva - s poprečno orijentiranom školjkom, sa sustavom stepenastih lukova i poprečnim svodom, što je bilo dosta rijetko; drugi - križni svodovi - potpetice bi trebale biti vrlo duboko utisnute u zid katedrale, ali to najvjerojatnije nije bilo; treći - orijentacija donjih lukova u poprečnom smjeru, što je bila osobito karakteristična opcija.
Pokrivač crkve bio je daska, a glava je bila prekrivena bijelim željezom; jabuka i križ bili su pozlaćeni. Prema popisu iz 1601. godine, u crkvi je bilo oko dvjesto pedeset ikona, od kojih je manji dio bio petostepeni ikonostas, a drugi dio nalazio se na jezičcima sjevernog zida. Sredinom 17. stoljeća crkva je oslikana sredstvima Šeremetjeva Fjodora Ivanoviča, a nad Ćirilovom grobnicom izloženo je progonjeno pozlaćeno svetište. Najnoviji inventar, koji datira iz 1773. godine, opisuje glavne dimenzije crkve. U to vrijeme crkva je imala zapadni trijem. Crkvena je zgrada već do 1773. bila vrlo trošna, poduprta kontraforima i imala je mnogo pukotina - sve je to poslužilo kao osnova za izgradnju nove kamene crkve.
Ako uzmemo u obzir vanjske oblike samostana svetog Ćirila, tada se u ovom slučaju može samo naslutiti o kakvom se samostanu radilo. Poznato je samo o nevjerojatnoj stabilnosti tehnika ukrašavanja, kao i sustavu dovršenja hrama.
Do 1782. stara je crkva potpuno razorena, a započelo se i postavljanje novih temelja. Tijekom izgradnje kamene crkve korištena je očišćena kamena opeka. Potpuna obnova crkve dogodila se 1825. godine. Hramske oblike karakterizira kasnobarokno doba. Vrijedi napomenuti da nova crkva Kirila Belozerskog nije bila samo pažljivo, već profesionalno projektirana; njegova je izgradnja izvedena prema poslanom crtežu, na kojem je arhitekt radio. U cjelokupnom izgledu hrama jasno se prate obrasci reda, a općenito se svi razmjeri mogu smatrati posebno uspješnima. Mali nedostatak fasada su njihovi prilično grubi detalji. O hramu, kao i o njegovu oltarskom dijelu, iznad kojega je u osmerokutku mala sakristija, prilično je lijepo, iako pomalo obično za svoje vrijeme. Danas crkva nema mali predvorje, iako se još uvijek moglo vidjeti na fotografijama iz 1972. godine.
Nažalost, unutrašnjost crkve nije preživjela: rezbareni ikonostas crkve sv. Ćirila demontiran je i premješten u crkvu sv. Ivana Krstitelja, u kojoj se i danas nalazi. Izgubljen je i izrezbareni omot Ćirilova relikvijara, čiji je poklopac našao svoje mjesto u Oružariji kao vrijedan prilog. Oslikavanje zidova oslikano je krajem 19. stoljeća.
Vrijedi istaknuti i pločnik koji vodi od predsoblja crkve Uznesenja do ulaza u crkvu Kirila Belozerskog. Do njegova otkrivanja došlo je u procesu izvođenja radova vezanih za pripremu proslave šeststote obljetnice samostana 1997. godine. Nadgrobni spomenici, koji su uklonjeni s grobova i položeni na običan kamen, bili su sastavni dio pločnika. Neki od gore navedenih natpisa mogu se pročitati, dok su drugi izbrisani, što je učinjeno namjerno.
