Opis atrakcije
Hram Duhova Prepolove, koji se nalazi u spomeniku Spassky, pripadao je Spaso-Elizarovskom samostanu. U popularnoj knjizi Gedimina "Pskovska prošlost" naznačeno je da je hram podignut 1494. godine u dvorištu Velikopustynskog samostana. U ljetopisnim izvorima spominje se 1468. godine. U zimu 1468. godine Vladyka Ivan stigao je iz grada Novgoroda i pozvao svećenstvo i gradonačelnike Pskova u dvorište Pustynsky. U službenim zapisima iz 1707. kaže se da je crkva Prepolove Duhova uređena iz Velikog pustinjskog samostana 1707. godine. Osim toga, poznato je da je 1766. dvorište Velikopustynskog samostana na Spasskoj ulici u gradu Pskovu prešlo u samostan Elizarovsku. Klirye vedomosti, koje datiraju iz 1916., primjećuju da je crkva bila hladna i kamena i da se nalazila u dvorištu Spassky u gradu Pskovu u prvom dijelu na uglu Spasske i Uspenske ulice.
Tako rani loši podaci ne datiraju danas postojeću crkvu, već mogu samo sugerirati da se u 15. stoljeću na tom mjestu već nalazila crkva. Prema književnim izvorima i arhitektonskim oblicima, Crkva Duhovskih Duhova datira iz 17. stoljeća. U kolovozu 1820. arhimandrit po imenu Zosima obavijestio je nadbiskupa Eugena Bolkhovitinova da postoji stvarna opasnost od služenja božanskih službi. Poznati arhitekt Yabs F. F. zaključio da je crkva dovoljno jaka, za provedbu potpune sigurnosti potrebno je razbiti svodove u hramu i oltaru, a umjesto svodova potrebno je izraditi valjke od drva, žbukati ih i izbijeliti, dok ne dodirujući krov. Većina krova uklonjena je 1822. godine, a svodovi su razbijeni. Nakon izvođenja ovih radova na središnjem poprečnom zidu, neposredno iznad kraljevskih vrata, kao i iznad južnih i sjevernih vrata s obje strane, pojavile su se velike pukotine u gornjem i donjem dijelu svoda, zbog čega je zid uništen i ponovo izgrađena. Obnova je završena 1822. godine. 1867. nad trijemom crkve postavljen je kameni zvonik s četverovodnim krovom umjesto dosadašnjeg zvonika na stupovima.
Tijekom 1950. godine crkva pentekostalne preljublja pretvorena je u restauratorsku radionicu. Od 1960. u apsidi crkve smještena je kovačnica, te staklenik i garaža s razglednom rupom u četverokutu koja ima priloženi predvorje.
U arhitektonskom smislu crkva je jednoapsidni hram bez stupova sa svodom u pola tave. Opći sastav uključuje trpezariju, četverokut, trijem. Tijekom 19. i 20. stoljeća četvorka je pretrpjela znatan broj značajnih rekonstrukcija. Apside i četverokuti potpuno su preuređeni. Svodovi, izgrađeni od kamena, zamijenjeni su drvenim. U južnom dijelu četverokuta nalazi se veliki otvor za prolaz automobila. Što se tiče prozorskih otvora, on je na ovom zidu demontiran, te su položeni njegov gornji dio i lučni nadvratnik. Ulazu je prilagođen predvorje s dvokatnim vratima, a s obje njegove strane bile su smještene male skladišne prostorije. U zapadnom zidu postoje tri otvora koja su vodila do trpezarije, također položena. Iznad prozora postoje radovi na demontaži. U uređenju četverougla izgrađena je osmatračnica i staklenik. Na istočnoj strani zida nalaze se tri otvora koji povezuju oltar i četverokut, glavni je veliki, a dva mala sa strane. Na bočnoj strani oltara nalaze se stubovi između otvora. U apsidi se nalaze dva prozorska otvora: najveći je središnji, a mali je prorezan na sjevernoj strani. Južno i sjeverno pročelje imaju nekoliko lopatica, čiji su vrhovi blago odrezani četverovodnim krovom. Lopatice na sjevernom dijelu pročelja protežu se do dna vrata. Na istočnom pročelju dio zida obložen je daskama. Najglađe od svih je zapadno pročelje. Bubanj crkve izrađen je od drveta, krov i glava su od metala. Sam trijem ima dva zida, a s obje strane prolaza nalaze se dvije prostorije. Zvonik s tri stupa nalazi se iznad trijema koji je pregrađen u četverovodni zvonik.
Sada crkva Prepolove Duhova djeluje i pripada dvorištu samostana Spaso-Elizarovsky.
