Opis atrakcije
Wilchering Abbey je cistercitski samostan u Gornjoj Austriji, smješten 8 kilometara od grada Linza. Zgrada, obnovljena u 18. stoljeću, poznata je po bogatom rokoko dekoru.
Samostan su osnovali Ulrich i Kolo Wilchering, koji su u tu svrhu, u skladu sa željama pokojnog oca, obitelji darovali stari dvorac, nakon što se obitelj preselila u novi dvorac u Wachenburgu. U početku su se augustinci naselili u samostanu, ali je 30. rujna 1146. Ulrich prenio samostan cistercitima iz opatije na Rajni, u Štajerskoj. Međutim, manje od četrdeset godina kasnije u samostanu su ostala samo dva redovnika. Zatim je Heinrich, četvrti opat, preselio opatiju u Burkhard. Godine 1185. redovnici iz Ebracha ponovno su se nastanili u samostanu, nakon čega je stvorena cistercitska zajednica.
Povijest opatije gotovo je završila tijekom reformacije, kada je tadašnji opat Erasmus Mayer pobjegao u Nürnberg, gdje se oženio, prekršivši zavjet celibata, a do 1585. u opatiji nije ostalo nijednog redovnika. Opatija je očuvana samo naporima opata Aleksandra Lacu, kojega je imenovao car.
U ožujku 1733. zgradu opatije gotovo je potpuno uništio požar. Sačuvana su stara romanička vrata, dio gotičkog samostana i nekoliko nadgrobnih spomenika. Opat Johann poduzeo je hitnu obnovu, no kasnije je crkvu u potpunosti obnovio u rokoko stilu Johann Haslinger, koji je radio na nacrtima Martina Altomontea. Kao rezultat toga, opatija Wilchering sada je jedna od najznačajnijih građevina rokokoa na njemačkom govornom području.
1940. opatiju su nacisti zaplijenili, a redovnike protjerali: neki od njih su uhićeni i poslani u logore, dok su drugi prisiljeni na vojnu službu. Opat Bernhard Burgstaller uhićen je i umro od gladi 1941. godine. Zgrade su prvo korištene za smještaj sjemeništa iz Linza, a zatim, od 1944., do njemačke vojne bolnice. 1945. američke trupe zauzele su opatiju. Redovnici su se vratili iste godine. Redovnička zajednica je 2007. brojala 28 ljudi.
