Opis atrakcije
Gradska vijećnica u Vilniusu je arhitektonski spomenik, izvanredan predstavnik arhitektonske građevine u stilu klasicizma, koja je u sovjetsko doba bila od sveunijskog značaja. Nalazi se na Trgu gradske vijećnice u gradu Vilniusu, a služi kao reprezentativna prostorija za gradske svečanosti i događaje, proslave raznih državnih praznika, delegacije, prijeme i svečane sastanke. Od početka 19. stoljeća, ova zgrada, koja je jedna od najljepših građevina u gradu, održavala je koncerte, predstave ili balove u čast Aleksandra I.
Gradsku vijećnicu sagradio je gradski magistrat u središtu Starog grada na tržnici odmah na raskrižju trgovačkih putova - kako se spominje u arhivskim izvorima iz 16. stoljeća. Postoji pretpostavka da je osnovan u posljednjoj četvrtini 14. stoljeća po nalogu Yagaile. Plan grada 1576. poprimio je oblik gradske vijećnice koji je za to vrijeme bio dovoljno velik s kupolom, kao i visokim tornjem. Najvjerojatnije je prva gradska vijećnica imala gotičke oblike, jer su u podrumu moderne zgrade pronađeni prostori iz vremena Jagaile.
Možemo reći da je do sredine 19. stoljeća Gradska vijećnica bila središte društvenog, gospodarskog, političkog i, po mnogo čemu, i kulturnog života Vilne, dok je igrala značajnu ulogu u životu i događajima u gradu. U vijećnici je bilo smješteno gradsko poglavarstvo (magistrat), čiji su se sastanci održavali u istoj zgradi. Ovdje su donesene posebno važne odluke za urbani život stanovništva.
Vijeću je nazočilo: 24 burgomastera, vijeće magistrata, koje se sastojalo od 24 savjetnika, a voyta, kojeg je imenovao isključivo knez. U gradskoj vijećnici sjedili su dužnosnici koji su se bavili predmetima, parnicama, pritužbama, te vodili račune i izdatke, ubirali kazne i poreze. Sudac je držao stražu, navjestitelja objavljivanja odluka, krvnika koji je trebao izvršiti smrtnu kaznu, urar koji je kontrolirao toranj, zvonar koji je zvonom upozoravao stanovnike grada na početak požara i druge razne opasnosti, kao i o dolasku posebno plemenitih i časnih gostiju. Osim toga, u zgradi gradske vijećnice nalazio se zatvor, arhiva, gradska blagajna, vaga i oružje.
Gradska vijećnica pretrpjela je različita oštećenja tijekom požara ili ratova; iz tog razloga zgrada je više puta obnavljana i obnavljana, mijenjajući svoj izgled. S vremenom se u zgradu dodavalo sve više novih zgrada. Gradska vijećnica posebno je teško oštećena tijekom razornih požara 1748-1749. Nakon ovih tragičnih događaja, gradska vijećnica je nekoliko godina obnavljana, za što je bilo potrebno mnogo novca. Sredinom 18. stoljeća gradsku vijećnicu rekonstruirali su Tomasz Roussely i Johann Christoph. 1781. dio zgrade gradske vijećnice oštećen je ulomcima srušene osmerokutne sahat -kule.
1810. u gradskoj vijećnici počelo je s radom poljsko kazalište. Od 1845. u zgradi se nalazilo gradsko kazalište u kojem su se odvijale dramske predstave na poljskom i ruskom jeziku. 1924.-1925., Gradske su vlasti zatvorile kazalište zbog prijetnje od mogućeg požara. U to je vrijeme uklonjeno ulično željezno stubište.
U međuratnim godinama gradska vijećnica obnovljena je prema skicama Stefana Narembskog, dok je zgrada dobila svoj izvorni izgled. Podignuto je i novo mramorno stubište. U obnovljenim prostorijama održane su reprezentativne svečanosti magistrata, a dvije dvorane bile su namijenjene izlaganju gradskog muzeja.
Godine 1940. Gradski muzej u Vilniusu stekao je život u ovoj zgradi, koja je reorganizirana 1941. godine. Nakon Drugog svjetskog rata u gradskoj vijećnici pojavio se Muzej umjetnosti koji je osobito pridonio upoznavanju posjetitelja s likovnom umjetnošću Litve.
Godine 1995. izložbe Umjetničkog muzeja premještene su u druge prostorije Nacionalnog muzeja umjetnosti Litve, a na njegovom je mjestu bila Palača umjetničkih radnika.
Niska zgrada gradske vijećnice ima simetrične klasične proporcije; glavno pročelje ukrašeno je trijemom s dorskim stupovima, kao i niskim trokutastim pedonom.
