- Antička vremena
- Srednji vijek
- Novo vrijeme
Split je drugi najveći grad u Hrvatskoj i jedan od najstarijih gradova u Europi. Danas je Split, smješten na jadranskoj obali, popularno turističko odredište i važno transportno čvorište.
Antička vremena
U 4. stoljeću pr. na mjestu Splita nalazilo se malo starogrčko naselje Aspalatos ili Spalatos. Do kraja 3. stoljeća Rimljani su se čvrsto naselili u regiji, osnovavši ovdje svoju provinciju Dalmaciju, čije je administrativno i gospodarsko središte postala Salona smještena u blizini Aspalatosa (ruševine stare rimske Salone još se mogu vidjeti u predgrađe Splita - grad Solin). Dalja sudbina Aspalatasa nije poznata. Moguće je da je, u pozadini procvata Salone, Aspalatas postupno napuštan, iako nisu pronađeni pouzdani podaci koji bi potvrdili ovu verziju.
Oko 300. godine po Kr. Rimski car Dioklecijan naredio je izgraditi luksuznu palaču na obali slikovitog zaljeva (gdje se nekoć nalazio drevni Aspalatos), planirajući se u nju nastaniti nakon umirovljenja. Posao je dovršen 305. godine i od tog je vremena moderni Split službeno započeo svoju povijest čije je srce zapravo postalo Dioklecijanov palačinski kompleks. Danas je Dioklecijanova palača zaštitni znak Splita, a možda i najočuvaniji i najupečatljiviji primjer arhitekture palače iz rimskog razdoblja.
Nakon raspada Rimskog Carstva, Dalmacija je došla pod kontrolu Zapadnog Rimskog Carstva, a nakon što je prestala postojati, Goti su neko vrijeme dominirali tom regijom. Međutim, već 535-536. Dalmacija se ponovno našla u vlasti Rimljana, točnije Istočnog Rimskog Carstva, u povijesti poznatijeg kao Bizant.
Srednji vijek
U 7. stoljeću Salona je opljačkana i zapravo uništena kao posljedica invazije Avara i Slavena. Neki su stanovnici ubijeni, neki su pobjegli morem i sakrili se na obližnje otoke, a ostali su se sakrili iza zidina stare Dioklecijanove palače. Salon nikada nije obnovljen, a njegovi bivši stanovnici, koji su se kasnije odlučili vratiti na kopno, također su se naselili izvan zidina palače. Stanovništvo je neprestano raslo, a uskoro su se i granice grada značajno proširile, otišavši daleko izvan palače.
U 10. i 11. stoljeću veći dio Dalmacije bio je dio Kraljevine Hrvatske. Split i nekoliko drugih primorskih gradova i otoka de jure pripadali su Bizantu, a pritom su doživjeli ogroman utjecaj Hrvatske, što prirodno nije moglo utjecati na kulturni razvoj grada. Split je ostao pod bizantskom vlašću (osim kratkog razdoblja početkom 11. stoljeća, kada je grad dobrovoljno bio pod mletačkim protektoratom) gotovo do kraja 11. stoljeća, nakon čega je došao pod kontrolu Mletačke republike. Do tada su Hrvatska i Mađarska stupile u osobnu uniju i, naravno, imale određene stavove o obećavajućem Splitu. Otprilike u to vrijeme započela je duga borba za Split između ugarskih kraljeva i mletačkih duždova. Početkom 12. stoljeća Split je priznao vrhovnu vlast ugarsko-hrvatske krune, zadržavajući autonomiju. Tijekom sljedećih stoljeća grad se aktivno razvijao i cvjetao.
Početkom 15. stoljeća mađarski kralj prodao je Split Veneciji i grad je izgubio neovisnost. Tijekom vladavine Mlečana Split je temeljito utvrđen kao važna trgovačka luka. Unatoč brojnim pokušajima zauzimanja od strane Turaka, Split je ostao dio Venecije do 1797. godine. Mletačko doba imalo je veliki utjecaj na razvoj grada, čineći ga ne samo važnim trgovačkim i gospodarskim središtem regije, već i velikim kulturnim centrom.
Novo vrijeme
Godine 1797., nakon gotovo četiri stotine godina vladavine Venecije, Split je došao pod vlast Austrije. 1806., za vrijeme Napoleonovih ratova, Split je došao pod kontrolu Francuza, ali se već 1813. vratio u Austriju, u kojoj je ostao do 1918., nakon čega je postao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. - Kraljevina Jugoslavija, a od 1945. - FNRJ).
Tijekom Drugog svjetskog rata Split su okupirale talijanske trupe i više puta je bombardiran. Poslijeratno razdoblje za Split bilo je razdoblje gospodarskog i demografskog procvata, kao i velike industrijalizacije.
Do proglašenja neovisnosti Hrvatske 1991. godine u Splitu je bio smješten prilično impresivan garnizon Jugoslavenske narodne armije, što je rezultiralo dugim i napetim sukobom. Vrhunac je bilo bombardiranje grada jugoslavenskim ratnim brodom Split. Zbog toga je 90 -ih godina splitsko gospodarstvo doživjelo nagli pad, ali se do 2000. oporavilo i grad se počeo razvijati.
