Opis atrakcije
Ruševine drevnog grada Volubilisa jedna su od najpopularnijih povijesnih znamenitosti u Maroku. Nalaze se u blizini planine Zerhun, 30 km od grada Meknesa.
Volubilis ima drevnu i bogatu povijest. Čak je u doba neolitika na ovim mjestima postojao logor ljudi kamenog doba. A već u III čl. PRIJE KRISTA. ovdje su bila naselja starih Feničana. Stoljećima kasnije Rimljani su ih protjerali s ovih mjesta, formirajući vlastiti grad Volubilis (na latinskom - "velikodušnost"), koji je na kraju postao najjugozapadniji grad Rimskog Carstva i glavni grad pokrajine Mauretanije, Tingitan. Lokalno područje odavno je poznato po svojoj plodnosti, osim poljoprivrede, mještani su se bavili i vađenjem bakra te proizvodnjom maslinovog ulja. Grad se aktivno razvijao, a uskoro je njegovo stanovništvo doseglo 20 tisuća ljudi.
Veliki broj potresa postupno je doveo grad do propadanja i krajem III stoljeća. napustili su ga Rimljani. Četiri stoljeća kasnije lokalnu su zemlju naselili Arapi, Berberi, Židovi i Sirijci.
Krajem VIII čl. Volubilis je postao rezidencija prvog vladara Maroka, unuka Muhameta Idrisa I, ali ni ovdje nije ostao dugo. U XVII stoljeću. Savjetnici Moulaya Ismaila pozvali su ga da obnovi grad. No, izbor vladara pao je na provincijski Meknes, gdje je uklonjen sav mramor i većina stupova iz Volubilisa.
Užasan Lisabonski potres koji se dogodio 1755. zatrpao je grad pod zemljom, ostavljajući samo vrhove zgrada na površini, uključujući Baziliku i Slavoluk pobjede, koje su Europljani otkrili 1874. Od tada su započela arheološka istraživanja mjesta, zahvaljujući kojima su pronađene i rekonstruirane mnoge stare građevine.
Cijeli su rimski prostori prilično dobro očuvani pod zemljom, njihove kuće ukrašene su prekrasnim mozaičnim slikama. Očuvani su i mali stupovi koji su ranije podupirali svodove kuća, te drevni uređaji za proizvodnju maslinovog ulja i vina. Turiste posebno zanimaju Kapitol, ostaci Foruma i Slavoluk pobjede.
Godine 1997. ruševine Volubilisa uvrštene su na UNESCO -ov popis svjetske kulturne baštine.
